ID-10035730

 

UČENJE –  IGRA I IZVOR SREĆE

Znanstvenici s područja lingvistike smatraju da su mala djeca izrazito sposobna učiti strane jezike. Ona posjeduju unutarnju motivaciju za učenjem, i ne samo to, za njih je učenje urođena potreba poput zraka, vode ili hrane, a budući da se odvija kroz igru, onda je ono za njih izvor sreće i zadovoljstva.

Djeca strane jezike zapravo ne uče, već usvajaju. Učenje je svjesno, institucionalizirano, tipično za starije učenike i odrasle, dok je usvajanje spontano, prirodno i nesvjesno.

Roditelji trebaju biti svjesni da ne trebaju od četverogodišnjaka ili petogodišnjaka koji godinu ili dvije uči strani jezik, ili je tek započeo s učenjem, očekivati čuda, očekivati da u većoj ili manjoj mjeri „(pro)govori“ taj jezik. U toj dobi djeca uče na razini zapamćivanja riječi i gotovih fraza, za njih je učenje jezika – igra (Vilke, 1991.). Svako dijete usvaja jezik svojim tempom i zato treba izbjegavati uspoređivanje s ostalom djecom te forsirati i prisiljavati ga da pošto-poto zna i koristi što više novih riječi i jezičnih struktura. U tako je ranoj dobi dovoljno da dijete bude izloženo stranom jeziku, da ga „čuje“, da mu „ulazi u uho“ i tako usvaja njegov ritam pa mu je i kasnije usvajanje gramatičkih struktura znatno olakšano.

Jasno je da će i djeca koja s učenjem stranog jezika započnu kasnije, u školskim klupama, savladati određeni jezik, ali ipak, ona djeca koja su s učenjem započela ranije, u konačnici na komunikacijskoj razini pokazuju i posjeduju veću prirodnost i spontanost u govoru, sličnu onoj izvornih govornika.

 

SILENT PERIOD – TIHA FAZA

Dijete će kod usvajanja stranog jezika najvjerojatnije proći tzv. „tihu fazu“ (silent period) u toku koje pohranjuje i obrađuje informacije prije nego što će ih biti spremno reproducirati.

Za vrijeme ove faze dijete sluša i u procesu sudjeluje gestama i pokretima. U toku ove faze, čija je duljina individualna, ne treba inzistirati na tome da nam dijete kaže što je novoga naučilo.

Komunikacija na stranom jeziku u ovoj je fazi jednosmjerna (one-way communication).

Učiteljica se za vrijeme njezinoga trajanja djetetu obraća na stranom jeziku, a ono može u svojim iskazima slobodno koristiti hrvatski jezik.

Za vrijeme trajanja ove faze dijete nesvjesno usvaja gramatička pravila, razvija vještinu razumijevanja i instinktivno ovladava fonološkim sustavom stranog jezika.

Slušanje je temelj ove faze, a moglo bi se reći i cjelokupnog usvajanja stranog jezika i zato djetetu treba omogućiti dovoljno vremena, prilika i mogućnosti da sluša strani jezik.

 

POČETAK GOVORA

Nakon nekog vremena, čije trajanje varira od djeteta do djeteta i ovisi o više faktora, između ostalog i o izloženosti stranom jeziku, dijete počinje izgovarati pojedinačne riječi, izraze ili kraće rečenice. S vremenom će izrazi i rečenice postajati sve dulji, dijete će moći sa zadovoljstvom pjevati cijele pjesmice, imenovati stvari koje ga okružuju na stranom jeziku, ponekad će i reći npr.: Mama, daj mi apple!

 

Na taj način strani jezik postaje dio djetetove svakodnevice čime se povećavaju šanse da kontinuiranim usvajanjem i učenjem dijete postane vrhunski poznavatelj tog jezika.